U Zagorju su sad najzaposleniji – purani. Nakon Božića, na OPG-ovima su ostale purice koje su dio matičnog jata i koje će uskoro sjesti u gnijezdo s jajima. Cijelu zimu, i još uvijek, purani imaju pune bocice posla. Oblijeću oko purica, jer ona mora dati jaje na kojoj će, uskoro kao kvočka, sjediti četiri tjedna.

I Winston Churcill je bio oduševljen

Purice su u Hrvatsko zagorje došle iz Italije. Donijeli su ih bijeli fratri, pavlini. Prva je purica, prema povijesnim dokumentima, pojedena još 1561. na blagdan Male gospe. Puran je u Zagorje došao kao divlja ptica i brzo se prilagodio. Pasalo mu je podneblje, pripitomio se i postao poznat zbog svoje kvalitete. Uoči 2. Svjetskog rata, kako prenose priču iz naraštaja u naraštaj u zadruzi Puran zagorskih brega, prve zagorske purice van granica otišle su iz Zlatar Bistrice. Priča se i da je iz Zagorja u to doba samo za Veliku Britaniju otpremljeno na vagone ovog visokokvalitetnog mesa.

Pohvalio ga je i Winston Churcill. Tadašnji britanski premijer je 1946. napisao pismo i zahvalio se braći Schiketanz koji su iz purane u Britaniju uvozili iz Zlatar Bistrice.
– Zahvaljujem vam se što sam što mi se opet pružila prilika da za Božić imam na jelovniku pravog zagorskog purana – pisao je Churcill.

Prirodna i zdrava hrana

Danas zagorski puran ima zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. Meso je vrhunske kvalitete. Prirodna i zdrava hrana s puno bjelančevina i minerala te malo masnoća, zbog čega je pogodna i za dijetalnu prehranu. To je zagorska purica. No nije svaka purica zagorska. Ona ima zaštićeno zemljopisno podrijetlo na razini EU i mora biti uzgojena isključivo u Krapinsko-zagorskoj, Varaždinskoj i rubnim dijelovima Zagrebačke županije: u općinama Brdovec, Marija Gorica, Dubravica, Pušća, Luka, Jakovlje, Bistra i Bedenica.

Purica ili puran sa zagorskih brega, da bi meso bilo prvoklasne kvalitete, mora biti i posebno tretiran i hranjen. Nikako ne smije biti tovljen i ‘zreo’ za tri mjeseca.

– Naša purica raste minimalno šest mjeseci, a najoptimalnije je od sedam do osam. Hranimo je domaćim žitaricama, kukuruzom i ječmom, a ono što njezino meso čini posebnim je ispaša. Zagorske purice žive u prirodi, jedu crviće i voće koje pronađu na tlu, a zbog probave kljucaju i zemlju, sitne kamenčiće – govori nam Dragica Sugnetić (55) iz Lipovca kraj Zlatar Bstrice koja na svom OPG-u purane uzgaja već 13 godina.

O životu purica zna sve, pa i o zabludi da je meso purana manje kvalitetno od mesa purice.

Tovljena purica i zagorska nisu iste

– Nema razlike. Purica nije vrednija, samo je lakša, pa je zato prihvatljivija manjim obiteljima – poučava nas Dragica.

Samo zbog kilaže je meso purana i nešto jeftinije. Purica naraste do 3,5 kilograma i cijena joj je 60 kuna po kilogramu, dok puran bude težak i do šest kilograma, pa je cijena pet kuna niža.

– Mnogi govore da imaju zagorskog purana, a purice tove i mogu kilogram prodavati po 30 kuna. Ne kažem da je to meso loše, ali je tovljeno i drugačije je – razočarana je što se pred Božić u pola cijene pod imenom zagorskih nude purice koje to nisu.

Dragica se polako već priprema da purice pospremi u nastambu gdje će sjediti na jajima. Veselimo se i Dragičinom dnevniku koji će o puricama, jajcima,’valjanju’, rastu…pisati za naš portal. Dragica, primi se olovke!