Umjetnost je ljudska duhovna djelatnost. Ona je odraz unutrašnjosti autora i subjektivni je odraz objektivne stvarnosti. Umjetnost nas obogaćuje na mnogim razinama. Pomoću nje možemo stvarati kritičko mišljenje, možemo saznati mnogo toga o vremenu iz kojeg umjetnine potječu. Za razliku od učenja povijesti, uz povijesna umjetnička djela možemo dobiti potpuni ugođaj, osjetiti atmosferu nekog vremena i postati dio toga. Osim odraza vremena, u umjetnosti možemo pronaći odraz sebe – tako o umjetnosti govori Monika Hršak (30) iz Orehovca Radobojskog pokraj Krapine.

‘Čvrsto vjerujem da se u Hrvatskoj sve može’

Monika je dizajnerica i ilustratorica. Svoj umjetnički talent usmjerila je na crtanje karikatura i portreta, dizajn odjeće i obuće, te dizajniranje ilustracija. Uvjerena je kako umjetnici u Hrvatskoj mogu živjeti od svog rada. Srednju školu završila je u Zaboku, Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću. Studirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu i nakon studija otvorila svoju tvrtku, Monillustration.

– Uvijek sam imala viziju što i kako želim raditi i nisam se bojala. Razumijem ljude koji su prisiljeni dostojanstveni život potražiti izvan Lijepe naše. No ja ni u jednom trenu, ni prije ni sada, nisam poželjela otići iz Hrvatske. Ostati ovdje u situaciji i vremenu kojem svi svjedočimo i pokušati ovdje stvoriti nešto iz nule, i za to treba mnogo hrabrosti, snage, spremnosti i vjere. Ja čvrsto vjerujem da se može – optimistična je ova Zagorka.

Ohrabruje ju što su njeni klijenti uglavnom iz Hrvatske. Njene radove kupuju na istoku zemlje, u središnjoj Hrvatsko, unutrašnjosti Istre, Kvarnera, Dalmacije i otoka. To joj, kaže, govori da u Hrvatskoj ima interesa i tržišta za umjetnički rad. Ponosna je kad na radovima pročita ”Made in Croatia’ a ne, na primjer, ‘made in China’.

Nacrta, pa nastavi maštati

Ljubav prema crtanju nosi još iz školskih dana. To je sastavni dio nje, nešto što joj je urođeno, prirođeno

– Veselila me ‘gužva’, kompozicijska složenost na papiru. Ljudi su mi uvijek bili u fokusu. Lica, odjeća, položaj tijela, držanje. Sjećam se, i prije no što sam sam krenula u školu, s nekih četiri, pet godina, roditelji su mi kupovali blokove i bilježnice mnogo više nego igračke. Nakon što bi mi crtež uspio, po završetku onoga s kojim sam baš bila zadovoljna, znala sam dugo gledati u njega i u mašti se igrati ‘u njemu’. Ako je to, recimo, bio prikaz prirode, životinja ili slično. Ukoliko su bili ljudi, zamišljala sam tko su oni, gdje rade. Crtala sam čak i nastavke. Nacrtala bih malu djevojčicu koja kreće u školu. Pa bih tu istu djevojčicu nacrtala u trećem, petom, osmom razredu. Pa u srednjoj školi, na fakultetu, kao mladu mamu… Pa njenog muža, djecu i tako kronološki, trudeći se postići sličnost, ali i naglašavajući promjene s godinama. Ono što je obavezno moralo biti ispoštovano je sličnost djeteta s roditeljima na crtežu – pripovijeda nam Monika.

S godinama se rodila i ljubav prema karikaturi. Kaže, slučajno i usput.

U karikaturama ne voli nagrđivanje

– Nisam voljela karikature u novinama, časopisima, prikaze poznatih lica s naglascima na, najčešće, fizičke nedostatke. Prije nekoliko godina dobila sam zahtjev da nacrtam smiješni prikaz jednoga para. Nacrtala sam velike glave i mala tijela u traženoj komičnoj situaciji. Ali nisam stavljala naglaske na određene dijelove, nisam isticala noseve, usne, zube. I ljudi su upravo zbog toga bili oduševljeni. Slika je bila komična, ali nije nagrđivala. I tako sam polako zavoljela takav tip karikature. Danas je obožavam – priznaje Monika.

Radi i ilustracije po željama klijenata, a dizajniranje odjeće i obuće su joj posebna strast.

– Kreacije koje mene najviše zanimaju, koje me najviše vesele i ispunjavaju i kreacije u kojima vidim sebe i svoje stvaralaštvo, smjer u kojem se želim kretati, jesu kombinacija Pret-a-porter i Houte couture mode. Odjeće koja se ne bi masovno proizvodila, ali koja bi bila nosiva. Ukratko, nosivi odjevni predmeti sa dodirom ekstravagancije – Monika ima i velike planove u modnoj industriji.

Njezine kreacije promoviraju Hrvatsku

Monikine kreacije kupaćih kostima odabrane su za nošenje na prezentiranju luksuznih katamarana u Splitu

– Na svakom odjevnom komadu pokušavam postići maksimum kvalitete materijala i izrade. Kako sam i crtač i ilustrator, već neko vrijeme radim na kolekciji nosivih i ženstvenih haljina inspririranih ljepotama Hrvatske. Koristim najfiniju svilu, a šivanje prepuštam u zlatne ruke jedne od dviju krojačica koje rade čuda. Osim osmišljavanja kroja i dizajna haljina, na iskrojene komade prije šivanja posebnom bojom za tkaninu oslikavam haljine motivima koje zamislim, hrvatskim motivima – nadamo se da će Moniku prepoznati institucije koje potiču i nagrađuju promoviranje Lijepe naše.

Monika radi i s hrvatskim dizajnerima cipela te postolarima, jer svoju kolekciju haljina želi upotpuniti i cipelama na istu temu. Inzistira na najfinijoj koži i hrvatskim rukama koje to izrađuju.

Monikina omiljena boja je crvena jer je, kaže, jedna od nemirnijih. Vole je nositi samopouzdani, optimistični i hrabri

– Kolekcija haljina i ženskih cipela koja nastaje biti će potpuno hrvatska. Materijal, dizajn, baš kao i sve ruke koje sam odabrala da u njoj sudjeluju. Na to sam posebno ponosna. Želim da te kreacije na modnoj reviji manekenke nose samo jednom. Nakon toga se nadam da će krasiti divne žene svih dobi koje će poželjeti biti vlasnice mog dizajna s hrvatskim potpisom – najavljuje nam Monika.