Alemka MarkotićDavor BožinovićVili Beroš i Krunoslav Capak trenutno o virusu COVID-19 izvješćuju javnost iz Bjelovara. Iz doma Božice Đuračić (52). Kažu, korona je veća od nas, al’ mi smo jači.

‘Zajedno smo jači. Ni velika korona ne može nam ništa!’

Naš Nacionalni stožer malo je lutkasti. I djelo je vrijednih ruku Božice Đuračić, žene koja već dvije godine nesebično svojim vunenim lutkicama uveseljava siročiće u Africi. Do sada je za tu djecu izradila i poslala im 210 vunenih lutkica. Kaže, sad su i Vili, Davor, Krunoslav i Alemka zaslužili njezino vrijeme, trud i ljubav.

Teta iz kioska

– Ako oni danonoćno mogu voditi bitku s ovim opakim virusom, vrijedilo je dati si truda i ovjekovječiti ih – priča nam Božica.

Baš je nekako i nju ovaj virus pogodio. Na sreću, nije oboljela, ali je – ostala bez posla. Svi koji prate Božićin humanitarni rad, znaju je kao veselu i uvijek nasmijanu osobu i kao – tetu iz kisoka. Božica je, naime, donedavno radila u kiosku u Bjelovaru. I redovito nas na svojoj Facebook stranici, kao teta iz kioska, nasmijavala prepričavanjem dogodovština. Više to neće moći, jer je vlasnik tvrtke baš veseloj Božici odlučio dati otkaz. Tako je i Božica postala kolateralna žrtva korone.

Krunoslav, Vili, Alemka i Davor u društvu sa zločestom koronom

– Neizmjerno sam tužna zbog gubitka posla, bit će mi teško, ali što sad mogu. Nema mjesta tuzi. Dok sam radila članove našeg stožera, baš sam se i nasmijala i razvedrila – Božica nije izgubila svoj vedar duh.

Najviše je, kaže, tužna što sad neko vrijeme, dok ne pronađe novi posao, neće moći raditi lutkice za siromašnu djecu u Africi.

Lutkice za djecu Afrike

– Nemam više vune i vatelina za punjene lutkica, a sad nemam ni novaca kupovati. I to me najviše žalosti, jer nije bilo veće sreće za mene nego kad bih dobila fotografije dječice iz Afrike s osmjehom na licu i s mojim lutkicama u ruci – priča Božica.

Baš nekako u ovo vrijeme prije dvije godine priključila je grupi Knit a Square Croatia. Oni okupljaju žene koje izrađuju dekice, kape i igračke za bolesnu i napuštenu djecu država južne Afrike, starih od tri do devet godina.

Božićine lutkice jedina su imovina koju ta djeca imaju

– Bilo je to vrijeme korizme. Mislila sam, samo ću u korizmi to raditi da mi vrijeme brže prođe. Ali onda sam se zarazila. Kad sam dobila prvu fotografiju svoje lutkice u ručicama tog sirotog djeteta, rasplakala sam se. I tako svaki put, već dvije godine. Poteknu suze kad vidim dijete s drugog kraja svijeta koje nikada, ali nikada nije imalo ništa svoje. Ta lutkica, ili dekica i kapa koju pletu druge žene, to im je sva imovina – i sad se rasplakala Božica.

No začas je udobrovolji njezina kujica Aska koja je nadzirala i vuneno rođenje Nacionalnog stožera. Iako, možda je Aska imala i neke druge planove.

Skromne želje

– Pazi da cucki Krizni stožer ne pojedu – vikala je ukućanima dok smo pričali s njom.

Sve njezine lutkice imaju imena. Dobiju ih po ljudima koji su Božici dragi. Rijetko radi ‘portrete’, no Vilija, Alemku, Krunoslava i Davora je baš išla napraviti onako kako izgledaju.

– Te lutkice im želim darovati. Želim da dođu u njihove ruke i da ih, kad sve ovo prođe, podsjećaju na njihovu nesebičnu požrtvovnost kako bi spasili naše zdravlje, naše živote – Božićina je želja koju ćemo joj pokušati ispuniti.

Božica je članove Nacionalnog stožera radila s velikom ljubavlju. Nada se da će ih lutkice obradovati

Nadamo se da će se ostvariti i druge njezine želje. Da će, ako već ne bude skoro pronašla posao, uspjeti prikupiti novac za vunu kako bi i dalje razveseljavala dječicu u Africi. Od ono malo vune što joj je ostalo, napravit će par lutkica.

– Možda za neku izrađenu lutkicu dobijem donaciju, pa kupim vune i nastavim izrađivati lutkice za svoje male Afrikance – raduje se Božica koju možete pratiti na Facebook stranici Božićine lutkice.