Pa otkuda kaj u Istri, možda ćete se zapitati. Jer kada su dijalekti u pitanju, uz Istru nekako najviše vežemo ‘ča’. Osobito kada je osebujni umjetnik i kantautor Franci Blašković pokrenuo takozvani ča-val kojeg su devedesetih popularizirali Gustafi, Šajeta, Alen Vitasović i Livio Morosin. I danas se rado njišemo u ritmu njihovih pjesama koje obiluju čakavštinom, no one donose samo djelić jezičnog blaga Istre, koja je specifična jer obiluje toliko brojnim dijalektima da će vam ovi sa sjevera poluotoka reći kako ništa ne razumiju one u Labinštini, a ovi s juga će se čuditi kako na Ćićariji pričaju nekim drugim jezikom.

Egzotična zrenjsko-mlunska kajkavica

Tako je kroz živopisnu i burnu istarsku povijest u Buzetu nastao kaj, koji zapravo zamjenjuje ča iz ostalih dijelova ove regije. Kaj se govori u široj okolici Buzeta – na sjeveru u selima između Roča i Oprtlja, a prema jugu sve do Motovuna i Draguča. Na visoravni zapadno od Buzeta, u brdskom trokutu gdje su smještena sela Mlun, Zrenj i Sovinjak, još je zanimljivije. Tamo je kaj zastupljen u takozvanom mlunskom govoru kojeg neki nazivaju egzotičnom zrenjsko-mlunskom kajkavicom. Mlunski govor ima čak pet tisuća službeno popisanih riječi koje su specifične samo za taj kraj, a riječ je o nazivima za biljke, životinje, poljodjelstvo, zemljopisne pojmove… Generalno, kaj je u Buzet i okolicu došao iz Slovenije, jer su odavna ljudi od tamo naseljavali buzetski kraj.

No iako je buzetski ‘kaj’ doista zgodan i zanimljiv detalj, to sigurno nije jedini razlog da posjetite ovaj fantastičan grad. U Buzetu ćete jednako tako dobro pojesti i popiti, diviti se obilju povijesnih i kulturnih znamenitosti te uživati u spektakularnim pogledima i netaknutoj prirodi. Buzet je poznat kao jedini hrvatski grad tartufa, a u njemu se vozi i poznati, tradicionalni brdski reli.

Grad tartufa i grad kajkavaca

U Buzetu ćete doći na svoje i ako ste ljubitelj mističnih priča i legendi kojima Istra obiluje. Nezaobilazno mjesto, kad su legende o skrivenom blagu u pitanju, crkvica je Svetog Ivana u naselju Sveti Ivan ispod starog grada Buzeta. Crkvici ne možete prići blizu jer je na zemljištu Istarskog vodovoda koje je ograđeno, ali je vidljiva kroz ogradu i sa zidina starog grada. Sagrađena je 1634. godine. Svakome tko stoji ispred njezinog ulaza pogled puca na Sovinjska brda gdje se nalazi crkva Svete Jelene i guste šume u sredini. E baš tu negdje, u gustoći šuma, kazuju legende, postoji mjesto s kojeg se mogu vidjeti križevi i zvona obje crkve. Točno na tom mjestu, pazite sad, zakopano je blago.

Pa za kraj, što drugo reći nego – kaj čekate? Put pod noge i ravno u Buzet!