Piši graševina, chardonnay ionako ne znaš napisati, rekao je u vicu vozač iz Zagorja policajcu koji ga je pitao što je pio nakon što je ‘napuhao’ više od 0,5 promila.
Chardonnay je izabran za vic zato što ga i mi u hrvatskom pišemo poput Francuza, no Zagorci bi i inače trebali dobro poznavati jednu od najpopularnijih bijelih sorata vinove loze na svijetu. Roditelji su mu crni pinot i belina starohrvatska ili belina bijela velika. Tu sortu zovu i zagorski Kazanova zato što je roditelj više od 80 sorata sa svih krajeva svijeta. Među njima su moslavac, u svijetu poznat kao furmint, traminac, frankovka, a križanjima s tramincem i divljom lozom dala nam je i rajnski rizling.
Stari trs iz rodne kuće Ljudevita Gaja
Ovu belinu na njemačkom zovu heunisch weisser, a na francuskom gouais blanc. Početkom 19. stoljeća bila je znatno zastupljena u gotovo svim nasadima sjeverozapadne Hrvatske, o čemu su u 19. stoljeću pisali znameniti austrougarski stručnjak Franz Xaver Trummer i ravnatelj Voćarsko-vinogradarske škole u Mariboru Hermann Goethe. Krajem 20. stoljeća gotovo je nestala, a 2006. ipak su je pronašli u nekoliko nasada. Danas je obnavljaju plemkama sa starog trsa pronađenog u Krapini uz rodnu kuću Ljudevita Gaja.
Prva vina od zagorskog Kazanove su napunjena, ali ta je sorta ipak važnija zbog potomaka nego vina koja sama daje. Slavni sin chardonnay tako je u majčinom Zagorju baza za odlične pjenušce, a fina su mu mirna vina. I rajnski rizling, kao kralj bijelih vina, dobro se snašao u Zagorju, a ni zagorskih sauvignona, koji je treća velika svjetska bijela sorta, ne trebaju se vinari sramiti. Među crnim sortama najbolja vina očekivano daju dvije, kvalitetom najznačajnije svjetske sorte, crni pinot i cabernet sauvignon. Zagorski vinari svakako se trebaju više pozabaviti nama bližim, austrougarskim crnim sortama poput frankovke i zweigelta.
Gemišta se ne treba odreći
Nažalost, puno truda i dalje moraju ulagati u rušenje predrasuda o kiselišima i glavoboljčekima. Zagorska vina već desetljećima osvajaju priznanja na najvećim svjetskim ocjenjivanjima i nevjerojatno je koliko ljudi ne čuje ili ne želi čuti da se Zagorci mogu ponositi njima i ponuditi ih na bilo kojem stolu u svijetu.
To ne znači da se treba odreći gemišta. Naprotiv. Riječ je o jednom od najfinijih koktela, ako se koristi primjereno vino. Za gemišt ono treba biti nježnog mirisa, vitkog tijela i nižih alkohola. Takva vina daju mješavine bijelih sorata koje su tradicionalne u cijeloj Sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Žao mi je što se nije ostvarila ideja da takvo bijelo vino postane vinska robna marka ‘Suza za zagorske brege’ uz koju se, naravno, ne bi plakalo, nego veselilo.
Dobri zagorski gemišti točit će se za sve blagdane. Prilika je tada za uživanje u najboljem što Zagorje nudi. Kao aperitiv predlažem fini pjenušac Baronial s Vuglec Brega, proizveden od chardonnaya s malo graševine klasičnom šampanjskom metodom druge fermentacije u boci. Osvježavajuć je, a istovremeno pun i kremozan, pa može popratiti i klasična zagorska hladna predjela te jela od bijelog mesa i ribe.
Predikatna vina u svjetskom vrhu
U tom društvu šunkice, sira i vrhnja, pohanog piceka ili purice s mlincima te pastrve, fino će se snaći i dobri rizlinzi, kakve radi vinarija Bolfan Vinski Vrh. Ako su i odležali koju godinu, a imaju i pokoji gram neprovrelog prirodnog grožđanog šećera, pristajat će i pačjem pečenju. Guski, janjetini i jelima od divljači odličan će prilog biti Karizma vinarije Petrač s Hršak Brega. Taj je crnjak mješavina cabernet sauvignona i merlota i odlično pokazuje što Zagorje može dati bordoškim sortama. Karizma lijepo putuje kroz vrijeme i svakom godinom sve je bolja. Slatkim štruklima ili štrudlu sa sirom kao klasičnim zagorskim desertima lijepo će biti pridružiti nježan i mirisan Muškat žuti vinarije Kopjar. Kome to neće biti dovoljno slatko, neka kuša slatkiše Bodren Borisa Drenškog iz Huma na Sutli ili Stjepana Đurinskog iz Kupljenova. Sigurno više neće spominjati kiseliše, jer ta su ta predikatna vina doslovce svjetski vrh.
