Kad sam s 14 godina odlazil od doma, v cugu sam plakal za Zagorjem, prisjeća se danas odrasli čovjek, plavokosi dječačić s naslovne fotografije

Nije otišao daleko. Samo do Zagreba. No bilo mu je tek 14 godina i nikad nije bio odvojen od obitelji, roditelja, dede, bake. Spakirali su mu veliku sportsku torbu i poslali ga u sjemenište.

Svećenički utjecaj

Rodio se 10. rujna 1981. u Zaboku. S mamom Šteficom, tatom Ivanom i dedekom Ivekom i bakom Šteficom živio je u Donjoj Šemnici. Prve korake napravio je na šemničkim bregima u vrijednoj i pobožnoj obitelji. Njegovo su odrastanje i život obilježili svećenici. Puno ih je bilo u obitelji.

Tušek je počeo ministrirati već s tri godine. Ovo je sa svećenikom kad je primio sakrament Prve pričesti

Ivan Sirovec, prof. dr. Stjepan Sirovec, Stjepan Šoštarić, prof. dr. Stjepan Šalković… Svećenici su koji su imali veliki utjecaj i na obitelj iz koje dolazi dječak iz naše priče, ali i utjecaj i položaj u Crkvi. Zato nije neobično da je iz Šemnice u sjemenište otišao još jedan dječak. Bio je to Žarko Tušek, danas političar. Roditelji su ga upisali u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju.

– Srednjoškolsko obrazovanje formiralo me kao čovjeka. Kad s 14 godina napustiš roditeljski dom, sa sela odeš u grad, sam si, bez roditeljskog nadzora, moraš se formirati ovako ili onako. Svakako me naučilo disciplini i radnim obvezama – priča nam Žarko.

Dedin bećarski gen

Ipak, kaže, osim roditelja, veliki trag u odgoju i karakteru na njega su ostavili deda Ivek i baka Štefica kod kojih je s roditeljima živio i odrastao.

– Od dede Iveka, koji je bil siromašan, miran i radišan, naučil sam cijeniti rad. Baka Štefica me naučila poniznosti. Ona je bila izrazito ponizna kršćanka i što god bilo, podmetnula bi leđa jer nikada nije dala na obitelj. Obitelj joj je bila svetinja. Uvijek bi govorila ‘treba moći podnijeti križ’ – s ljubavlju se prisjeća odrastanja u njihovom zagrljaju.

Odrastao je s roditeljima uz dedu Iveka i baku Šteficu (Foto: Privatni album)

S druge strane, deda Štef po maminoj strani, bio je veseljak. Bećar koji je volio birtiju, glazbu, popevku.

– Tu sam sigurno povukao dedin gen – smije se Žarko koji je privatno veliki veseljak i humorist, a glazbu, osobito kajkavsku popevku, voli više od ičega.

Osim što svira žičane instrumente, najviše gitaru, zna svirati i udaraljke i klavir. Kaže da bilo koji instrument kad uzme u ruke, vrlo brzo ga može i prilično dobro naučiti svirati. Piše pjesme i sklada glazbu. Ovogodišnji Festival kajkavske popevke trebao bi mu biti 10. za redom na kojem potpisuje stihove i glazbu za svoju popevku.

Ljubav prema kajkavskoj popevki

– Glazba je moja velika ljubav. Završio sam i glazbenu školu, neko vrijeme vodio Radobojske tamburaše. Nije sve u politici, ima nešto i u glazbi – govori nam Tušek.

–  Volim kajkavsku liriku. Teško je izdvojiti neku pjesmu, svaka mi je draga. No, Balada o jenoj ljubavi i Listek dedi imaju posebno mjesto u mom srcu – dodao je.

U sjemeništu je Tušek naučio svirati i klavir. Ipak, draža mu je gitara

I tako su svi očekivali da će Tušek završiti kao svećenik i skrasiti se u nekoj od zagorskih župa. No kako je sazrijevao u sjemeništu, tako su njemu druge stvari bile na pameti. Iako je bio najbolji učenik svoje generacije u Nadbiskupskoj gimnaziji, u sjemeništu je već počeo voditi ‘politiku’. Iako je bio pristojan i discipliniran, nije se libio prkositi pravilima kad bi smatrao da ona nisu pravedna. Sa sobom bi povukao i ekipu.

Bijeg iz sjemeništa

– Kako su u sjemeništu već tad posumnjali da pokušavam izbjeći svećeničko zvanje, često su me zvali na razgovore u četiri oka. Bio je to veliki pritisak, jednostavno nisam htio. I obitelj je to teško prihvatila – sjeća se.

Tako je Žarko u 4. srednje, nakon što je iz sjemeništa došao doma za Božić, sjemenište i napustio. No, to nitko nije znao, pa ni roditelji.

– U drugom polugodištu odlučio sam se ne vratiti u sjemenište. Unajmio sam stan bez znanja roditelja i uredno nastavio ići na nastavu. Završio sam Nadbiskupsku gimnaziju s prosjekom 5.0, ali u svećenike nisam otišao. Bio je to tada mojoj obitelji veliki udarac – priznaje.

Nisu samo petice krasile njegove školske dane. Bio je i mangup koji je u 4. razredu dobio ukor pred isključenje. Sa svojim sjemeništarcima, dok je još bio u sjemeništu, potukao se s godinu dana mlađom ekipom.

U Nadbiskupskoj gimnaziji bio je najbolji đak generacije, ali je u sjemeništu ostao zapamćen kao buntovnik i vođa. Tušek na slici s bocom Coca-Cole (Foto: Privatni album)

– U sjemeništu u 1. razredu nemaš nikakva prava. Ništa ne smiješ, nigdje ne smiješ. Povratak izvana, ako i ideš, je u 20 sati. Tek u 2. i 3. razredu penješ se na hijerahiji za više prava i slobode. I tak je to funkcioniralo dok su sjemenište vodili isusovci. Onda su nas preuzeli redovni svećenici i to je bio užas. Izgubili smo sva prava koja smo čekali, pa smo u 4. imali manja nego ovi u 3. To je bila hijerahijska sramota za nas, pa smo revoltirani, organizirano, dočekali ove iz 3. i prebili ih. Bilo je tu i krvi, istražnog povjerenstva, obavijesnih razgovora. I tak sam dobil ukor pred isključenje zbog buntovništva. Bila mi je to poruka da su moćniji od mene – prepričava nam Žarko.

Očijukanje s politikom

To je u njemu izazvalo još veći revolt. Toliko da je otišao do jedne od profesorica, koje su sugerirale ukor, i hrabro joj održao govor: ‘Može Vas biti sram, Vi ste mene izdali!’. Ukor, na koncu, nikada nigdje nije bio upisan.

Žarko je u mladosti imao svijetlu, frčkavu kosu. Na fotografiji sa sestrom Ivanom za njen 1. rođendan, sestričnom Anom i pokojnim bratićem Ratkom (Foto: Privatni album)

Nakon srednje, upisao je Pravni fakultet u Zagrebu. Kaže da je to doista studirao iz ljubavi. Osim prava, privlačili su ga društveni predmeti, povijest, povijest umjetnosti, logika, filozofija. Dogurao je do 3. godine i odustao. U to je vrijeme već na veliko očijukao s politikom.

– Moral sam počet radit. Politika me vukla. Trebalo je početi zarađivati, raditi, ako sam se mislio baviti politikom, a jesam. Do ulaska u Sabor radio sam u privatnom sektoru. Sjećam se, imal sam dve košulje koje sam mijenjal kad bi se sastajal s Jarnjakom – smije se i dodaje kako je u međuvremenu završio Visoko učilište Effectus, a namjerava se i dalje školovati.

Butković: ‘Kad zapne, ne pušta’

Svećenici i Crkva su ga pokušali odrediti, na koncu ga je zaredila politika. U HDZ se upisao 2000.-ih, 2005. bio je na listi za lokalne izbore. Dosta mlad počeo se penjati na ljestvici u stranci. Predsjednik Mladeži postao je 2008., a već 2012. suprotstavio se ‘starim lavovima’ u stranci, kandidirao se i nadmoćno pobijedio.

Od tada je predsjednik Županijske organizacije HDZ-a Krapinsko-zagorske županije. Prvi je put u Sabor kao zastupnik ušao u 8. sazivu, a potom i u današnji, raspušteni 9. saziv Sabora u kojem je, tvrde nam ministri s kojima smo razgovarali, bio izuzetno aktivan i angažiran za Zagorje.

Deda ga je kao maloga odveo kod tete u Njemačku i taj Božić mu je, kaže, ostao u posebnom sjećanju. Priznaje, zbog darova (Foto: Privatni album)

– Marljiv je, uporan i ustrajan. Strašno se bori za projekte u Zagorju. Bio bi toliko naporan da mu se ne bi znao niti javiti. On kad zapne, ne pušta – smije se Oleg Butković, ministar mora, prometa i infrastrukture.

– Žarko ima velike zasluge za projekte za Zagorje, jako je uporan – hvali ga Butković.

Ministar Marić: ‘Argumentiran je i odmjeren’

I ministar financija Zdravko Marić hvali Tušeka koji sada ponovno, 3. puta nosi listu HDZ-a za III. izbornu jedinicu.

– Od prvoga dana jedan je od predsjednika županijskih odbora koji se aktivno uključio u izmjene Zakona o jedinicama lokalne samouprave. Zajedno smo puno radili na tome kako unaprijediti općine i gradove i podržati ih bez obzira na političko opredjeljenje. Žarko promišlja zdravo i, ono što je meni bilo važno u komunikaciji s njim, je da smo stvorili temelj za jaču apsorpciju sufinanciranja iz fondova EU – govori nam ministar Marić.

Tušek je u politiku ušao vrlo mlad, s 20 godina. Da bi opstao, napustio je Pravni fakultet i počeo raditi (Photo: Goran Stanzl/PIXSELL)

Kaže i da je s njim generacijski blizak, imaju zajedničkih dodirnih točaka i van politike, veže ih i ljubav prema sportu.

– Za Zagorje se jako borio, ali za razliku od nekih, koji bi samo dolazili i galamili ‘ja hoću ovo’, on bi uvijek došao s argumentima, pripremljen, utemeljen, odmjeren, u komunikaciji izuzetno pristojan. On je sjajan zastupnik koji zastupa svoj kraj, ali i dobar političar koji može i zaslužuje još i više – nahvalio ga je ministar Marić.