Vinarija je tehnološki opremljena za prihvat, preradu i vinifikaciju grožđa te novim, suvremenim podrumom s tankovima velikog kapaciteta za kontroliranu fermentaciju. Za kvalitetno dozrijevanje vina imamo i drvene bačve slavonskog hrasta. One su smještene u starom, obnovljenom podrumu koji datira iz 1861. godine – vodi nas u prošlost vlasnik vinarije Ivan Matijašec (28).

Upravo ti podrumi imaju i značajnu povijesnu vrijednost i danas, 158 godina kasnije, pripovijedaju nam svoju priču. Prvi vlasnik posjeda, na kojem se danas prostiru Lovrini vinogradi, bila je Crkva. Podrum su 1861. izgradili fratri. Naravno, proizvodili su vina. Kako je Crkva oduvijek bila bogata i težila najboljem, tako su fratri izgradili i najbolji podrum.

Amfiteatarski obronci i udoline

Na tom je imanju, na šest hektara zasađeno 24.000 trsova. Nije poznato koliko su vina u 19. stoljeću proizvodili fratri, ali do danas se jedno nije promijenilo – jugoistočni položaj, 300 metara nadmorske visine, škrto tlo (lapor) i puno cjelodnevnog sunca, bili su i sad su zaslužni da konačni proizvod, vino, bude vrhunske kvalitete.

Na fotografiji, koja je preslikana s originalnog djela ulja na platnu, na kojem fratar iz pipete ulijeva vino u čašu, vidi se kako je bačvu osunčalo sunce, a odsjaj sunca vidljiv je i u pipeti. Zato je Marijan Matijašec, koji je kasnije kupio podrume, ali je brigu o vinogradu povjerio sinu Ivanu, jednom od vina dao ime Sunce u boci. Prema predaji, na fotografiji je fratar koji je bio prvi vinar na Lovrečan bregu i vlasnik podruma.

– Na kraju neponovljive ljepote, na amfiteatarskim obroncima i udolinama našeg vinogorja, dokle god seže pogled, prostiru se nasadi visokokvalitetne vinove loze. Moj iznenadni dolazak na Lovrečan breg u rano zimsko, sunčano jutro 2000. godine, iz temelja je promijenio budućnost moje obitelji – prisjeća se vinogradarskih i vinarskih početaka Marijan Matijašec.

Tradicija stara 150 godina

Posjed je kupio dvije godine kasnije, 2002. No prije njega, a nakon fratra, vinogradarstvo je unaprijeđeno zaslugom plemićke obitelji Sirovec, koja je na Lovrečan bregu 1861. obnovila vinograd i dogradila prostrani vinski podrum. Proizvodnju vina nastavile su obitelji braće Bančić. Upravljali su posjedom 85 godina, do 1917., uz veliki angažman, stručnost i entuzijazam njihova zeta prof. Marka Grubišića.

– U znak pripadnosti lokalitetu Lovrečan breg i zahvalnosti prema sv. Lovrencu, našoj smo tvrtki dali ime Lovrini vinogradi. Tako se u kontinuitetu nastavlja sad već 150-godišnja tradicija ovog vinograda – ponosan je Marijan Matijašec.

Obitelj Matijašec uzgaja šest sorti, a kako su se orijentirali na visoku kvalitetu vina imaju relativno niski prinos, po berbi oko 30.000 litara.

– Tužno je što se i dalje moramo boriti sa stereotipom ‘zagorski kiseliš’, unatoč tome što zagorska vina već godinama osvajaju zlatne medalje na najpoznatijim svjetskim izložbama kao što je, primjerice, londonski Decanter. U cijelom su svijetu ljudi prepoznali našu kvalitetu – govori nam Ivan Matijašec, Marijanov sin i sada prvi čovjek Lovrinih vinograda.

No priznaje kako je zagorskim vinarima domaće, zagorsko tržište još uvijek nepovoljno.

Simbol stalnosti života

– Godinama su se cijene vina rušile, jer ima puno malih vinograda na kojima su ljudi proizveli i po tisuću litara vina. Kako bi oslobodili bačve do iduće berbe, morali su ga prodati. Jasno, na crno, što je rušilo cijene kvalitetnim vinima. Problem je i nekontrolirani uvoz. Primjerice, vina iz Italije su upitne kvalitete. S obzirom da je vino iz EU, u Hrvatskoj se ne mora napraviti dodatna analiza kako bi vino bilo pušteno u prodaju. Naše Zagorje ima uvjete za proizvodnju vrhunskih vina, ali je ona skupa i zahtjevna. Teško je naći veliku parcelu. U mom kraju imati tri do četiri hektara u komadu, gotovo je nemoguće. A kako su nam vinogradi na strmini, iako to doprinosi kvaliteti, zahtjeva skupu mehanizaciju. Tako nam je proizvodna cijena dosta velika, a vino najjeftinije u Hrvatskoj – podučava nas Ivan.

No Lovrine vinograde grije sunce, pa su uvjereni u svjetlu budućnost.

– Vinogradarima s Lovrinih bregov, u zadnjih 150 godina, dogodile su se neminovne promjene. S njima su, sa zanosom i ljubavlju prema svojim goricama, iznjedrili nove ideje. Ali su očuvali tradiciju druženja u vinogradima i klijetima, kreirali su nova vina, otvorili vrata obiteljske ponude. Sve klijeti i vinogradi Varaždin brega, Vinice, Lovrečan brega i svih naših brega predstavljaju simbol stalnosti života, uvodeći nas u neki drugi svijet u kojem nalazimo vlastiti mir i zadovoljštinu – poučavaju nas na Lovrinim vinogradima.