Očuvanje prirodnih i tradicijskih vrijednosti blago je koje treba čuvati. I prenositi ih na mlade naraštaje. Svoje prošlosti, načina života, zagorske grude i vrijednih, dobrih ljudi ne smijemo se sramiti.

Trebamo s ponosom pokazivati kak se negda pri nami živelo i delalo. I uživati u uspomenama, prisjećati ih se, promovirati, prezentirati. Čuvati i njegovati naše zagorsko blago.

Vrijedni dedeki i babice

Upravo to radi Udruga Gotali iz Gotalovca pokraj Budinšćine. Već 13 godina vrijedno prezentiraju i njeguju stare zagorske običaje, promoviraju Zagorje diljem Hrvatske, ne samo na rodnoj grudi.

– Od naših dedeka i babica prikupljamo informacije, alate, recepte, poučavaju nas vještinama rada na način kak se to negda delalo. Hoćemo očuvati zagorske običaje od zaborava. Naši dedeki i babice svoja znanja prenose na nas, a na nama je da to znanje i vještine prenesemo na mlađe generacije, na djecu, kako se ti običaji nikad ne bi zaboravili – govori nam Ines Kuna Lihtar, predsjednica Udruge Gotali.

Kak se to negda delalo?

Kroz godinu pripremaju niz manifestacija. Jedna od njih je i ‘Tak se negda pri nami delalo’. U malom Gotalovcu, prekrasnom zagorskom selu, predivnog krajolika i dragih ljudi, prezentirali su kak su Zagorci negda delali: ručno želi šenicu, mlatili žito, mljeli belu kuruzu, pekli mlince, peglali s peglom na žar, klepali srp i kosu, prešali jabuke, prali veš na potoku, valjali plahte… Bez modernih strojeva. Onak kak se to delalo još do prije 100 let.

– Promoviramo naše običaje i izvan Zagorja. Ljudi su oduševljeni, osobito stariji, a mladima je zanimljivo. Strancima smo potpuni hit. Gostujemo po svim županijama. Posebno su oduševljeni kad im na otvorenome pečemo mlince – ponosna je Gotalovka Ines na reakcije.

Rado bi za sve aktivne članove sašili i autohtone nošnje. No, za to treba novca koji oni nemaju.

Za očuvanje zagorskih vrijednosti

– Nismo još uspjeli pronaći baš autohtonu nošnju iz našeg kraja. Za radne nošnje znamo kak su izgledale, za svečane i nemamo neke informacije. Tek iz priča, kako je to izgledalo. Za razliku od, recimo Slavonije, naše su nošnje bile puno siromašnije, jer Zagorci nisu bili bogati – kaže Ines.

Aktivni članovi Udruge, njih 25, sa suseljanima uvijek s radošću proučavaju povijest, bilježe, prenose saznanja na mlade. Obližnje selo Topličica željeli bi urediti u selo kak je ono nekad izgledalo. Stare hižice su tu, infrastruktura je tu, Gotalovci imaju veliku želju. Bilo bi bajkovito doći u Zagorje, u Topličicu, i vidjeti, osjetiti kak se živjelo prije. Bilo bi to neprocjenjivo blago u našem Zagorju. Samo to treba netko prepoznati, podržati ih i dati im punu podršku i pomoć u realizaciji. Pravnu i financijsku. Pa dio od stotina tisuća (naših) kuna bačenih na političke samopromocije usmjeriti tamo gdje je to potrebno. Za očuvanje zagorskih vrijednosti.

Do tada, uživajte u fotografijama Branka Bručića i Mladena Bana.