Naslovnica Kištra Suhodolčan: ‘Brajdama’ je trebalo čak osam godina da postanu hit!

Suhodolčan: ‘Brajdama’ je trebalo čak osam godina da postanu hit!

Pod brajde, Spoved, Još jenu putnu. Teško da itko od hrvatskih izvođača zabavne ili narodne glazbe ne zna ili ne pjeva ove pjesme. Ili barem jednu od njih. Pjevaju ih i klape. To su popularne kajkavske popevke Rajka Suhodolčana, jednog od najpoznatijih zagorskih autora i pjevača

546

Suhodolčan (55) je veseljak. Teško ćete ga vidjeti namrgođenoga. Vjerojatno nikad. Vesel, jednostavan i pristupačan. I više od svega voli popevku i svoj kaj. Glazbi je posvetio život. Gdje god bio, kajkati se ne srami. Ni ne možete ga čuti da priča drugačije nego na svom kajkavskom.

– Rodil sam se v Krapini, dok je još imela rodilište. Tuj sam celi život i ostal bum! – siguran je krapinski solo pjevač.

Zlatne godine kajkavske popevke

– Rasel sa z Krapinskim festivalom i Tjednom kajkavske kulutre. Pratim kajkavsku popevku već od prvog razreda osnovne škole, kao član KUD-a Ilirci iz Krapina i tamburaškog orkestra koji je tad vodil Viktor Crnek. Zebrali su me za solistu v zboru, folkloru i dramskoj sekciji. Od prvog dana škole bil sam vu tome, ‘inficiran’ kajkavskom riječi i pjesmom. Tih je ranih sedamdesetih Festival kajkavskih popevki bil prilično važan i mnogi su najbolji autori i velike glazbene zvijezde nastupale u Krapini. Bile su to zlatne godine kajkavske popevke – sa sjetom se prisjeća ovaj pjevač koji, međutim, u životu nije pjevao samo kaj.

– Kroz turbuletna vremena sedamdesetih i osamdesetih odrastanje nije bilo jednostavno. Ko i svi drugi, bil sam pod utjecajem, pa sam zapostavil tu svoju vezanost za domaću popevku i okrenul se stranoj glazbi i tad aktualnom ‘new waveu’. Bilo je to nekaj novo u državi na izdisaju i vse smo prihvaćali s velikim veseljem. Doživljavali smo te novice puno ljepšim i boljim neg kaj smo mi imali u to vrijeme. Bila su to, zapraf, tužna vremena. Imal sam rock band Stella i maštal o pozornicama, a onda je došel rat i vse je prešlo v rit –

Rajko se oženio i 1989. dobio prvu kći. Bio je podstanar i na glazbu je morao potpuno zaboraviti. U jeku rata i domovinskoga ushita rasla je i popularnost hrvatske narodne, osobito  tamburaške glazbe, pa je nakon rođenja druge kćeri 1992. osnovao Krapinske tamburaše. Ne krije da je to bilo dijelom iz financijskih razloga, jer je u to vrijeme jedva preživljavao.

Suhodolčan u vokalnom sastavu kvartet Gubec uz Vinka Ančića, Željka Grozaja i Adalberta Turnera Jucija 2009.

– Onima, koji su me znali od ranije, bilo je čudno kaj se ja bavim tom glazbom s obzirom da su me poznali u potpuno drugom svjetlu, rokerskom. Tad me je i Kreš Končevski iz Zadruge prozval izdajicom rock ‘n’ rolla – smije se Rajko.

Izdajica rock ‘n’ rolla

Sredinom devedesetih počeo je, kako sam kaže, piskarati svoje prve popevke na kajkavskom. Prvo za druge izvođače, a kad je shvatio da mu dobro ide i da publika prihvaća pjesme, počeo je pisati stihove za sebe.

– Negde bi mi u šetnji ili po noći sinula ‘tema’ i onda sam se zdigel i dodelal to do kud se je dalo i tak ostavil, da ne pozabim. Kad sam se kasnije na to vraćal, onda bi napravil tekst i glazbu do kraja. Ili ne bi nigdar s toga nič napravil. Danas je to tehnološki puno jednostavnije, snimiš na kompjuter ili mobitel i spremiš u bazu. Delal sam tekstove onak kak bi mi došlo, nisam se držal stereotipa o kleti i vinu, valceri i polki, iako niti od toga ne bežim. Bilo je razdoblja kad bi napisal dve popevke u jednom danu, te su mi najdraže. Al’ znalo je projti par mjeseci da nisam napisal nič –

Zagorje je htio prikazati u malo drukčijem stilu nego je to bilo uobičajeno. Prvo je počeo raditi  s višeglasnim vokalnim sastavima, Oktetom Kaj iz Huma na Sutli i ženskim vokalnim ansamblom Fiola iz Gornje Stubice. Želio je pokazati da su Zagorci dorasli stvarati kvalitetnu glazbu.

Kvartet Gubec s koncerta Božić u Ciboni 2008. godine

– U početku je bilo ismijavanja. Rugali su nam se kritičari, mediji i struka. No s vremenom, kad je publika to počela prihvaćati, mišljenja su se podijelila, pa je taj novi glazbeno-zabavni kajkavski izričaj došel i do široke publike van kajkavske regije. Falil mi je samo hit. I onda su se 1999. dogodile ‘Brajde’, čist slučajno. Par godina sam tu pjesmu nudil nekim izvođačima i niko ju nije ozbiljno shvatil. Pa sam ju onda snimil ja s Oktetom Kaj, onak skoro pa za ‘hec’, iz inata. I ta je popevka dala svoje. Čak su se i prestali rugati da Zagorci znaju popevati samo u falšu, uz flašu. Brajde nisu postale hit od prve, trebalo je sedam, osam godina. Ali nek, tak to pri nas ide –

Prvi zagorski Porin

Nekako u isto vrijeme upoznao je glumce Adama Končića i Vida Baloga, koji su puno radili na tome da se kajkavski digne iz prašine. Družili su se, priključio im se i Adalbert Turner Juci i osnovali su vokalni Kvartet Gubec. Cilj im je bio da popevkice dignu na razinu koju i zaslužuju.

– Prva popevka koja mi je na leta bila pri srcu, a dobil sam i prijedloge nekih dragih pajdaša da bi tu pjesmu trebalo nanovo obraditi, bila je stara sentimentalna pjesma iz 60-ih, ‘Spoved’, poznatija kao ‘Ak sem ti srčeko ranil’. Snimili smo je kod Totovića v Tugonici u prosincu 2004. i postala je najveći hit u Hrvatskoj tih godina. Album istog naziva, koji smo nakon toga snimili, dobil je prvog zagorskog Porina od kad postoji ta nagrada – ponosan je Suhodolčan.

Za nagradu Porin nominiran je 14 puta, osvojio ih je pet. Tri s Kvartetom Gubec, te još dva, kao autor i kao producent . Porin je odnijela i popevka ‘Pod brajde’ kao najbolja skladba folklorne glazbe.