Ja više ne mogu, hoćete vi dalje? Riječi su to moga svekra, nakon mužnje, prije pet godina.

– Hoćemo, barba Krešo – odgovorila sam mu.

– Ti nisi normalna, mi nemamo pojma o ovcama, možeš sama – rekao je moj muž, Krešimirov sin.

I tako je počelo

Sedamdesetak ovaca u rukama optimistične i neiskusne mene i pesimističnog i neiskusnog njega. Danas, malo manje od dvije stotine ovaca u rukama dvoje ljudi zaljubljenih u svoje ovce. Da je lako, nije, osobito fizički. Ali, ako uzmemo psihu u obzir, neprocjenjivo je.

Ovce OPG-a Fabijanić uvijek su na otvorenome. Eventualno se sklone od kiše u štalu. Ne vole biti u zatvorenom prostoru

Nepregledno brdo, mir, svježi zrak, pristojna zarada i nitko ti ne visi nad glavom. Ne biste vjerovali, ali ovca je usprkos uvriježenom mišljenju, iznimno pametna životinja, umiljata i dobra. Daje nam sve što može i to treba cijeniti.

Svijet ide naprijed

Prvo što smo napravili, prvi u gradu Pagu, bila je modernizacija mužnje. Možda romantično izgleda starinska mužnja pod vedrim nebom, ali ne u mojim očima. Ja vidim kišu, buru, mokre ovce, upalu pluća.

Izgradili smo moderno izmuzište, s muzilicama na struju. Da smo na toplom i suhom, i mi i ovce. Muzem u rukavicama, čista sam, mlijeko je daleko čistije nego da muzem ručno u kante.

Mužnja po ovci traje samo minutu. One za to vrijeme jedu, mirne su i jako vole dok ih Ivana za vrijeme mužnje pomazi

Većina ljudi oko nas, koja se bavi istim poslom, smijala se i još uvijek se smije. Njima je to bačen novac, nama je to ulog u posao i zdravlje. Svijet ide naprijed i treba ići ukorak s njim.

Međutim, do određene mjere

Kad se radi o proizvodnji našeg sira, smrzli smo se u nekom davnom vremenu. Paški sir i paška skuta iz naše proizvodnje, koju pod kontrolom drži moja svekrva Tončica, jednako se proizvode kao kad su se njima bavile njezina mama, baka ili prabaka.

Nema sirane, niti će je biti. Imamo štednjak na plin, lonac, pjenjaču i ruke. Koliko uspijemo proizvesti, proizvesti ćemo.

Paški je sir specifičan okusom zbog soli i trave koju ovce jedu, smilje i kadulju. Najbolji je tzv. majski sir, zbog kadulje

Možda griješimo, no ne treba baš sve žrtvovati u korist profita. Mene je moja sveki naučila da je Paški sir nešto vrijedno, veliki dio njihove obitelji i obiteljskog naslijeđa. Da ne trebamo težiti količini, nego kvaliteti. Ona teži tome da joj sir i skuta budu kao mamini. Kaže da je se sjeti pri svakom miješanju gruša i sa svakim okrenutim sirom.

Štrukli alla Dragica

Ja, kao došljakinja na Pag, samo iz priča znam o nekim minulim vremenima i sirevima tih vremena. No ljudima koje volim i poštujem puno znači da se to očuva i da se ta tradicija nastavi, pa zato i nastavljam njihovim stopama.

Moji preci su bili iz nekih drugih krajeva. Jedna od mojih baka bila je iz Zagorja. Kako volim kuhati, isprobavati recepte s našim proizvodima, tako mi je na pamet palo da bih mogla napraviti štrukle sa skutom.

Štrukli su nešto što sažima cijelo moje djetinjstvo u jedno jelo. Nikada ništa nije bilo tako ukusno kao bakini štrukli. Ako baka sada od negdje gleda, mislim da je ponosna. Ponosna na to da nisam zaboravila nju, ni onaj djelić njezine krvi u meni. Štrukli alla Dragica, kako ih ja zovem, okusom su drugačiji od autohtonih, zagorskih. Ali su prefini, jer paška je skuta kremasta, nije preteška.

Janjetina z mlincima?

Ukoliko uspijemo u naumu da u brdu, gdje su ovce, napravimo kućicu za stanovanje u vrijeme mužnje, prvo što ću kupiti bit će starinski šporet na drva. Pa ukoliko vas put nanese, moći ćete probati pašku janjetinu z mlincima

  • OPG Fabijanić bez sumnje proizvodi onaj pravi, domaći, autohtoni Paški sir. Možete ih naći u Pagu, Ivana Zajca 14. Naručite i kušajte njihov sir, broj je 099 756 1565.
  • Kako žive njihove ovčice, kako izgledaju mužnja, sir, štrukli… Tu su moderni, imaju facebook stranicu, Paški sir, OPG Fabijanić:
    facebook.com/Paški-sir-Opg-Fabijanić-132709337507661/