Od Pepelnice ili Čiste srijede do Velike subote, izuzevši nedjelje, traje Korizmeno vrijeme koje se oslanja na 40 dana koje je Isus proveo posteći u pustinji.

Iako je od Pepelnice do Velike subote 46 dana, nedjelje se ne broje jer dan Gospodnji ne trpi post. To ne znači da nedjelju možemo iskoristiti za propuštene dane odricanja, pa se dobrano najesti i napiti. Sjetimo se, s Korizmom počinje vrijeme spoznaje samoga sebe, promišljanja, odricanja i nove orijentacije prema Bogu.

Križ od pepela

Obraćenje je odlučujuća misao Pepelnice. Vanjski znak obraćenja je znak križa od pepela. Pepeo je dobiven od spaljenih blagoslovljenih palminih ili maslinovih grana prethodne godine korištenih na Cvjetnicu. Pepeo se blagoslivlja svetom vodom i kadi tamjanom.

Pepeo podsjeća ljude na njihovu vlastitu prolaznost. Već je u Starom zavjetu bio znak pokore, pokajanja i poniznosti. U knjizi Joninoj kaže se što je kralj Ninive iskusio kroz četrdeset dana nakon što mu je najavljeno rušenje grada: ‘Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo‘ (Jon 3,6).

Poruka Pepelnice s kojom počinje preduskrsno pokorničko vrijeme dade se sažeti u jednoj rečenici: ‘Obrati se čovječe, dok još imaš vremena!.

Poruka o pokori

Poziv na obraćenje, s kojim se često susrećemo u Bibliji, poprima na Pepelnicu osobitu hitnost jer nas podsjeća na to da ne možemo vječno računati s vremenom. Naš zemaljski život je ograničen, on je poput leta zrakoplova pokraj nas.

Zato moramo koristiti vrijeme: činiti dobro, odbacivati zlo, živjeti tako da se svidimo Bogu. Tako promatrana, Pepelnica je ozbiljan dan – dan hitne opomene. I mi tada razumijemo zašto je ona zajedno s Velikim petkom glavni dan posta Crkve.

Na drugoj strani upravo smo čuli Evanđelje, da nemamo povoda pokazivati žalosno i kiselo lice i biti potišteni. Zašto ne? Jer poruka o obraćenju, kajanju i pokori je radosna vijest, utješna poruka. Nama je rečeno: svejedno gdje stojiš, možeš početi nanovo, možeš pokušati ponovo sa svojom vjerom, s nasljedovanjem Isusa.

Bog čeka na svakoga i spreman je svakoga koji se k Njemu okreće i čini korak prema Njemu prihvatiti. Bog je pun spremnosti na pomirenje, On je: ‘…nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, On se nad zlom ražali‘ (JI 2,13).

Post, molitva, milostinja

Mi smo, doduše, često slušali da trebamo s novim ušima slušati i primijetiti, pa sve ipak nije tako jasno. Pepelnica – Korizma poziva nas: zgrabite šansu, pomirite se s Bogom i vašem životu dajte novi pravac!

Najvažnije je kod toga, ako se slijedi taj poziv, da je namjera unutarnje odluke: ‘Da, ja hoću nanovo početi, svjesnije živjeti s Bogom i u vjernosti prema Njegovim zapovijedima’.
Budući da je čovjek biće od krvi i mesa, važno je da se unutarnje uvjerenje konkretizira prema van, da se očituje u konkretnom ponašanju.

I tu dolaze tri klasične upute za Korizmu: post, molitva, milostinja.

POST: Nametnuti sebi odricanje tjelesnih užitaka i to ne radi vitke linije nego za Boga. Kao znak pokore, dobre volje, u svijesti da Bog vidi to što mi u tajnosti činimo. Manje jesti značilo bi odricanje od mesa, alkohola, slatkiša. Možda i pitanje, koji odnos prema sebi moram odbaciti, a na koji sam navikao?

MOLITVA: To je duša vjere. Kod toga treba dati dva poticaja, molitvi ne pripada samo govorenje nego i slušanje. Gdje slušamo Boga? Prije svega u riječi Svetoga pisma ako uvijek iznova koncentrirano čitamo jedan odlomak i o njemu razmišljamo i pitamo se koja riječ posebno meni govori.

Zajedničku molitvu, svetu misu, ponovno ozbiljno primiti k srcu. To znači, na prvom mjestu posjećivati nedjeljnu misu, a može značiti i svakodnevno biti na misi, na euharistijskom klanjanju, krunici, sudjelovati u pobožnosti križnoga puta. Za sve to vrijedi riječ sv. Arskog župnika: ‘Privatna molitva – slamka; molitva zajednice – moćni plamen‘.

MILOSTINJA: Jednom ili više puta se odijeliti od novca u korist potrebite osobe. Kao mjerilo za to mogla bi nas podsjetiti Isusova riječ: ‘Kako dajete, tako će se i vama dati; mjerom kojom mjerite, i vama će se mjeriti‘.

Novo doba – nova odricanja

Korizma je vrijeme koje traži nešto od nas, ali puno više daje: veliku šansu, šansu za duhovnu i ljudsku obnovu. Mi ne možemo ništa razumnijega i sadržajnijega učiniti nego zgrabiti ovu priliku.

Običaj Korizme nastao je u IV. stoljeću. Propis pepela za Pepelnicu ili Čistu srijedu potječe iz XII. stoljeća. Dugo vremena korizma se svetkovala velikom strogošću. Tako su, primjerice, vjernici prvog tisućljeća koji su počinili teški grijeh, morali provesti Korizmu izvan zajednice, a u ekstremnim slučajevima u vreći i pepelu. Tek na Veliki četvrtak opet su bili primljeni u zajednicu.

Do Drugog vatikanskog koncila post u Katoličkoj crkvi bio je obvezujući. Trebalo se odreći mesa, mliječnih proizvoda, vina, jaja. Danas su samo Čista srijeda i Veliki petak obvezni dani posta, a za vrijeme između, post se svakako preporuča.

Promijenio se i način odricanja. Meso u današnjem društvu nema više onu vrijednost kao ranijih stoljeća i za ljude više ne znači nikakvo odricanje. Mnogi su umjesto toga razvili druge oblike posta. Mnogi se katolici danas odriču kave, alkohola, cigareta i vrlo često slatkiša. Također su svakidašnje navike, kao mobitel, televizija, kompjutorske igre, društvene mreže ili vožnja autom, ograničene u Korizmi.

‘Mi dajemo, Bog nagrađuje’

Korizma treba doprinijeti da razmislimo o starim navikama i eventualno ih promijeniti. Da se od loših navika pravo očiste, katolici trebaju za vrijeme Korizme. kao pripremu za Uskrs, primiti i sakrament Pomirenja ili ispovijedi.

Post na Pepelnicu i Veliki petak odnosi se na katolike od navršene 18. godine do započete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina.

Želimo svim vjernicima da ustraju u svojim nakanama obraćenja i odricanja od svetkovine Pepelnice – Čiste srijede, pa do Velike subote. Mi dajemo, a Bog nagrađuje!

Autor teksta, Darko Fiket, župni je suradnik u Župi sv. Jelene Križarice u Zaboku i predsjednik Udruge za promicanje kulture Života Obiteljski klub