Nekada su na vijencu stajale 24 svijeće, četiri velike crvene i 20 malih bijelih. Velike su se palile nedjeljom, a male svaki dan. Tako su svakodnevno bile podsjetnik vjernicima na duhovnu pripremu zbog dolaska Božića.

Ukrašavaju se zimzelenim grančicama koje simboliziraju vječni život, jednako kao i sam vijenac, u obliku zatvorenog kruga.

Druga svijeća

Svijeće na adventskom vjenčiću predstavljaju četiri tjedna Došašća. Prva svijeća je postilica ili prorokova svijeća i simbolizira nadu i iščekivanje. Druga svijeća je pomirilica ili betlehemska i označava mir. Nju ove godine palimo 8. prosinca.

Treća svijeća je pastirska i slavi radost i veselje. Četvrta svijeća je svijeća anđela i donosi ljubav.

Uz drugu adventsku svijeću iz Župe Sv. Jelene Križarice u Zaboku poslali su i poruku.

Ivan Krstitelj donosi nadu jer je njegovo poslanje od Boga, a ne od ljudi. On pobuđuje nadu kao snažna i čvrsta osoba ne štedeći nikoga pred Božjom istinom. Njegov nastup, njegova odjeća, hrana, njegov glas i stas – sve se uzdiže nad svagdašnjicom, sve je usmjereno k nadi u nešto više, onostrano, vječno.

Štap Ivana Krstitelja

Ivan pobuđuje nadu, jer govori o pšenici koja će sigurno biti spremljena u Božje žitnice. Ali Bog ne traži od nas sjemenke nego plodove obraćenja. Glavna Ivanova nada je Onaj koga navješćuje.

Drugu adventsku svijeću u Crkvi sv. Jelene Križarice u Zaboku upalio je ovogodišnji krizmanik Marko Roginić

Doći će Netko, sigurno će doći koji je veći od njega i od svih nas. Doći će da nas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Ivan nipošto ne miluje. Ni rukom ni riječima. Njegov štap, njegov korak i glas oštro udaraju. Ponekad čak i prijeti, ali samo zato da probudi, otrijezni i izazove pokoru. A sve to radi nade. Svi naši Adventi i Božići dani su nade.

Bezgrešno začeće

Kalendarski, u nedjelju 8. prosinca slavimo blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.

Crkva nas uči da je jedno stvorenje ostalo savršeno na svom mjestu usred općeg nereda. To je stvorenje ostalo nepokolebljivo jer ga nije pokolebao istočni grijeh kao druge smrtnike i koji su prema tome potrebni da budu ponovno postavljeni u stanje milosti Božje. To je stvorenje Blažena Djevica Marija.

Dogmu o bezgrešnom začeću proglasio je papa Pio IX 8. prosinca 1854. Po toj dogmi Crkva vjeruje ‘da je Blažena Djevica Marija, od prvoga trenutka svojega začeća, jedinstvenom milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha’.

Majka ljubavi

Sto godina kasnije, veliki marijanski papa Pio XII. izdaje encikliku Fulgens corona i proglašava godinu 1954. marijanskom. Marijanski ideal imao bi nas podsjetiti da je nemoguće pred očima zajedničke majke među sobom se mrziti, a još manje ubijati, jer ona je Majka ljubavi.

Papa Pio XII. za vrijeme svoga teškoga pontifikata u ratno i poratno doba stavljao je sve svoje pouzdanje u Blaženu Gospu. I nije bilo uzalud jer je njegov pontifikat doista jedno sjajno razdoblje crkvene povijesti kad su vjera i jedinstvo Crkve bili jači nego ikad prije i poslije.