Ne znam kaj da velim. Ljut sam jer vjerojatno ništa ne mogu napraviti. Mislim da su to napravili naši ‘hrabri lovci’, samo se pitam kakav to čovjek moraš biti, u potpunom šoku i velikoj tuzi za Sarom priča nam njezin skrbnik Marko Čehulić.

Dalmošica u Zagorju

Kujica Sara nije imala lijep početak života. Odbačena je nakon okota. Ostavljena da ugine. Bilo je to 2016. Spasile su je volonterke Udruge Sehaliah iz Splita. Tamo je i pronađena. S dva je mjeseca iz Dalmacije stigla u Zagorje, u obitelj Čehulić u Lug Poznanovečki kraj Bedekovčine.

Marko i Sara 4. rujna 2016. kad ju je preuzeo na udomljavanje. Ovo je njihov prvi susret i prva zajednička fotografija

Bila je to ljubav na prvi pogled. Sara je ubrzo zagospodarila dvorištem, udomiteljima ali i mačkama. Dok tuđe mačke u dvorište nisu smjele, ‘svoje’ je toliko voljela da bi ih u njušci nosila po dvorištu, a mačke se nisu bunile.

Nikada nije bježala

I tako je Sara sretno živjela u Zagorju. Sve do subote, 29. veljače. Do svoje tri i pol godine. Poslijepodne je netragom nestala iz dvorišta. Ne znaju ni kako niti zašto.

Sara je voljela plivati na Bedekovčanskim jezerima. U početku se bojala vode i dugo se držala plićaka

– Vjerojatno je preskočila ogradu, ne znam. Nikad to prije nije napravila, nikad. Ona nikad nije ni zarežala na čovjeka. Šetali smo ju, vozili svuda sa sobom. Nije mi jasno – Marko od tuge ne može doći k sebi.

Ako išta znate, nemojte šutjeti

Tražili su je, nazivali, ali Sare nije bilo nigdje. Kao da je u zemlju propala. U utorak 3. ožujka dobili su dojavu da je možda viđena samo kilometar od kuće. Otišli su na dojavljenu lokaciju i slomili se. Sara je s dvije prostrijelne rane beživotno ležala između tračnica, posred pruge.

Sara kao bebica kad je iz Splita došla u Zagorje

– Netko ju je ubio i onda očito stavio na prugu, da prođe vlak pa da izgleda kao da je pregažena. Ljudi, ako išta znate, ako ste čuli, vidjeli, javite da nađemo onoga tko je to napravio. Ne smije proći nekažnjeno – zamolio je Marko.